Posted by ivanavojvodic under
poezija Leave a Comment
Bilja Krstic je nadjacala vec toliko puta (na razlicitim mjestim) slusane poklice sa tribina Stadiona Buducnost. Svi nacisti, nacionalisti, povodljivi, rodoljubivi koji su definciiju patriotizma ucili tokom 90-tih, radoznali i besposleni ujednili su se sinoc na fudbalskoj utakmici: Buducnost- Hajduk. Zvuci nadmeno, ali bilo ih je zanimljivo gledati sa visine – terase KIC-a u iscekivanju pocetka koncerta. Mom iscudjavanju nikako da dodje kraj, kao i ponavljanju konstatacije ljudi sa kojima sam bila na koncertu- ti zaista nikada nisi bila na fudbalskoj utakmici! Nisam i ne zalim! Od 1998 ne trazim svoje mjesto u masovnim okupljnjima koja nemaju iskljucivo kulturno- umjetnicku sadrzinu (eh, fraze, nisam uspjela da razvijem imunitet u pogledu njih)!
Elem, sinocno okupljanje na terasi KIC-a je donijelo saznanje. Saznanje da sam ipak lose upucena u Balkanske izvorne pjesme. Bilja kaze da je na jendoj britanskoj listi pjesma iz Podgorice (u interpretaciji Bilje i Bistrik benda) usla u Top10. Kaze i da je najljepse na svijetu pjevala Ksenija Cicvaric!
SITNA KNJIGA NA ZALOSNI
Sitna knjiga na zalosni,
Ljubovica dvoru dodje;
Ali-beg je cita, gleda,
Pa je majci na skut mece:
“Vidi, moja, majko mila,
Beg Lakisic sta mi pise,
Da Ajkuna vjerenica,
Ne zove se mojom vise!”
On to rece pri veceri,
Pa se pripe vojnoj kuli,
S civiluka sablju skida,
I kune se Ajki buli:
“Ajko bulo, Ajko duso,
Ja bez tebe ne kabulim,
A sto se mi citav zivot,
Ako tebe ja izgubim!”
pjesma preuzeta sa http://www.zimba.nl/sevdah/sevdalinke1.php
