Posted by ivanavojvodic under
poezija No Comments
Bilja Krstic je nadjacala vec toliko puta (na razlicitim mjestim) slusane poklice sa tribina Stadiona Buducnost. Svi nacisti, nacionalisti, povodljivi, rodoljubivi koji su definciiju patriotizma ucili tokom 90-tih, radoznali i besposleni ujednili su se sinoc na fudbalskoj utakmici: Buducnost- Hajduk. Zvuci nadmeno, ali bilo ih je zanimljivo gledati sa visine - terase KIC-a u iscekivanju pocetka koncerta. Mom iscudjavanju nikako da dodje kraj, kao i ponavljanju konstatacije ljudi sa kojima sam bila na koncertu- ti zaista nikada nisi bila na fudbalskoj utakmici! Nisam i ne zalim! Od 1998 ne trazim svoje mjesto u masovnim okupljnjima koja nemaju iskljucivo kulturno- umjetnicku sadrzinu (eh, fraze, nisam uspjela da razvijem imunitet u pogledu njih)!
Elem, sinocno okupljanje na terasi KIC-a je donijelo saznanje. Saznanje da sam ipak lose upucena u Balkanske izvorne pjesme. Bilja kaze da je na jendoj britanskoj listi pjesma iz Podgorice (u interpretaciji Bilje i Bistrik benda) usla u Top10. Kaze i da je najljepse na svijetu pjevala Ksenija Cicvaric!
SITNA KNJIGA NA ZALOSNI
Sitna knjiga na zalosni,
Ljubovica dvoru dodje;
Ali-beg je cita, gleda,
Pa je majci na skut mece:
“Vidi, moja, majko mila,
Beg Lakisic sta mi pise,
Da Ajkuna vjerenica,
Ne zove se mojom vise!”
On to rece pri veceri,
Pa se pripe vojnoj kuli,
S civiluka sablju skida,
I kune se Ajki buli:
“Ajko bulo, Ajko duso,
Ja bez tebe ne kabulim,
A sto se mi citav zivot,
Ako tebe ja izgubim!”
pjesma preuzeta sa http://www.zimba.nl/sevdah/sevdalinke1.php
