Mozda je hrabro postaviti na netu svoju poeziju. Losi, a sujetni pjesnici pokusavaju da nam oboje kulturno sivilo toliko uporno da od zlatne, crvene i plave boje samo sto ne oslijepimo. Vrte se dosadno isti simboli, pjesvuse isti vrapci, smeta i opjevava se isto sunce. Knjige koje samo rodbini sluze za ponos se objavljuju isuvise lako. Nije vam potreban izdavac, dovoljna je jedna mjesecna plata….
Koliko sam losa, ne znam, ako mi kazete da jesam, bicu sujetna, ali to necu reci 
Objavljivanjem pjesma pocinje zivjeti na sasvim drugaciji nacin, ovoj dajem za pravo…
Impotentna kolotecina
Na premisama
Kao prvi put na klizaljkama
Oslanjujuci se na zid
Koji naravno place
I govori da je svijet nastao
Kad je neko otvorio usta
A ja bih nogom u zid!
I iz nokta da potekne krv
Ne bi razumio!
Ni pitanje da li je sjedinjavanje tijela
Samo bijeg
I onda kad zelis da rodis
Ne, ne slusa
Ali ja otvaram usta
Nalazeci
Ne dajuci
Povjeruj!
Otpor je jednako naucen
Vjere ni u
Jednu veliku rijec
Poznat strah
Priznato
Dozivljeno…
Oh, molim Te
Ucini da iz nokta mi potekne krv
Ili mi zabrani poeziju!
Ivana Vojvodic, Innsbruck 2007
